Umetnost je za mene jedini način da pokažem ko zapravo jesam. Bavim se i muzikom, ali pretežno slikam. Kada sam srećna – slikam. Kada sam nervozna, tužna, dobro raspoložena ili loše volje – opet pokušam da sednem u svoj atelje i stvaram. Umetnost je moj siguran prostor, mesto gde se osećam najviše svoja.
Jedini način da napredujete u umetnosti jeste da neprestano radite i vežbate. Talenat je samo početna tačka, ali sve ostalo zavisi od vas. Umetnost mi daje slobodu da istražujem, da pokušavam nove tehnike, ideje i izraze. Ako mi se ne dopadne nešto što sam naslikala, jednostavno uzmem četkicu i belu boju – i krenem ispočetka.
Nama umetnicima nikada nije dovoljno dobro ono što smo stvorili. Što duže gledam svoj rad, više stvari bih želela da menjam i dodajem. Ali vremenom sam naučila važnu lekciju: moram znati kada da stanem, jer inače rad nikada neće biti završen.
Sve što vidite oko sebe – to je umetnost. Svet danas mnogo očekuje od umetnika, a zbog lako dostupnih informacija i pomoći sa svih strana, teže je izboriti se za svoje mesto. Ipak, umetnost je put, baš kao i život. Idete od grada do grada, kroz faze i iskustva. Svaki umetnik ima svoj tempo i svoj pravac.
Zato budite ono što jeste, verujte svom osećaju i nikada se ne plašite kako će nešto na kraju ispasti. Uvek možete uzeti novi papir i krenuti ispočetka.
Kako se borim sa kritikom?
Kada ste mladi umetnik i još niste izgradili svoj stav i stil, mišljenja drugih ljudi imaju veliku težinu. I sama sam kroz godine stvaranja naučila koliko kritike i pohvale mogu da utiču na umetnika.
Imala sam priliku da čujem komentare i od stručnjaka (umetnika, agenata), kao i od zaljubljenika u umetnost. Svaki komentar – bilo pozitivan ili negativan – za mene je bio dragocen. Još kao mlađa, a i danas, svaka kritika i pohvala mi mnogo znače.
Sećam se jednog saveta koji mi je promenio pogled na moj rad: rekli su mi da su moji radovi odlični, ali da moram pronaći svoj jedinstveni stil. Tada, sa samo 16 godina, zastala sam i dugo razmišljala – kako da stvorim nešto novo u svetu umetnosti koji je već toliko bogat i raznolik?
Ponekad sam sumnjala u sebe, pitala se da li imam dovoljno talenta. Ipak, vremenom sam shvatila: među 15 različitih radova ljudi bi prepoznali moj. Shvatila sam da možda već nosim nešto posebno u sebi.
Danas, kada dobijem kritiku, prihvatam je otvorenog srca. Verujem da upravo iskrene kritike pomažu da rastemo i napredujemo. Dešavalo mi se da pošaljem radove na konkurse za koje sam bila sigurna da će proći – pa nisu. A opet, radovi za koje sam mislila da nemaju šanse doneli su mi nagrade i priznanja.
Bitno je da znate: ako se jednom čoveku vaš rad ne dopadne, to ne znači da drugome neće. Ljudi imaju različite ukuse, posebno u umetnosti. Neko voli realizam, neko impresionizam, neko apstrakciju. Sve je to umetnost.
Zato prihvatajte kritike kao priliku da postanete bolji, ali nikada ne dozvolite da one poljuljaju vašu veru u sebe. Verujte u svoj put. Ne odustajte.